Aktuelno

15. Decembar 2004

Reagovanje predsjednika Sindikata Univerziteta Crne Gore, mr Vukašina Zogovića, povodom predloga zakona o budžetu Republike Crne Gore za 2005. godinu

Univerzitetu Crne Gore za narednu godinu opredijeljeno je 10 miliona eura, što je za milion i po eura manje nego u prethodnoj godini. To znači da povećanja zarada u narednoj godini neće biti. Obrazovanju se garantovalo da će se novim kolektivnim ugovorom povećati koeficijenti za dodatnih 10 % tako da će ukupno povećanje koeficijenata iznositi 18% (8% ranije realizovano). Sada je jasno da je to bila samo «kupovina vremena». Svi opravdani razlozi i obećanja da će do povećanja zarada sigurno doći pali su u vodu nakon razgovora predstavnika Ministarstva finansija i Misije Međunarodnog monetarnog fonda. Kako tvrdi ministar finansija povećanje zarada bi značilo dodatno izdvajanje iz Budzeta, koje Crna Gora nema.

U takvim okolnostima da li uopšte trošiti vrijeme na pregovaranje koje neće popraviti postojeće stanje ni po kojem pitanju koje tretira kolektivni ugovor. Zapravo, na opravdane zahtjeve sindikata poslodavac odgovara ultimativno: nema para, mi smo siromašna država. To znači da nema želje za kompromisom, razlike u interesima postoje što zapravo znači da nema mjesta za pregovaranje. Za ovakvu stanje ne treba kriviti sindikat koji je ispoštovao osnovna načela i principe kolektivnog pregovaranja.

Kolektivno pregovaranje predstavlja danas najefikasniji i opšte prihvaćeni instrument uređivanja međusobnih odnosa, interesa i prava svijeta rada i svijeta kapitala, koji u najvećoj mjeri omogućuje efikasno usklađivanje različitih interesa ova dva socijalna partnera i na tome zasnovan relativno stabilan socijalni mir. Zašto sve rečeno, poznato iz prakse evropskih zemalja, poslodavac kod nas ne uvažava? Da li su samo finansijska sredstva u pitanju ili nekome ne odgovara unapređenje odnosa, interesa i prava svijeta rada i svijeta kapitala. Zna se do čega sve to može da dovede.

Pregovaranju, nažalost, poslodavci u Crnoj Gori bar zasad ne pridaju nikakav značaj. Najbolji primjer za pomenuto je Sindikat Univerziteta Crne Gore (SUCG) koji je programski opredijeljen da sva sporna pitanja rješava pregovaranjem. Kod poslodavca, Vlade Republike Crne Gore nije naišao na razumijevanje. Naprotiv. Da podsjetim.
Na temu dugovanja prema zaposlenima na Univerzitetu, krajem 2002. i po~etkom 2003. godine, predstavnici SUCG vi{e puta su razgovarali sa rektorom, resornim ministrom, prestavnicima ministarstva finansija, kao i sa potpredsjednikom Vlade. SUCG je u pregovorima koristio studiju neizmirenih obaveza koju je blagovremeno dostavio na sve relevantne adrese. Zajedni~ko sa svih tih sastanaka je da su sindikalni zahtjevi opravdani ali da se o realizaciji mora razgovarati sa predsjednikom Vlade. Krajem marta pro{le godine poslali smo studiju i zahtjev za prijem predsjedniku Vlade na koji do dan danas nijesmo dobili odgovor. Na{i zahtjevi su se odnosili na pitanja koja su predmet op{teg kolektivnog ugovora i posebnog kolektivnog ugovora za Univerzitet, a to je prevoz, topli obrok, jubilarne nagrade, kolektivno osiguranje, prevencija radne invalidnosti i rekreativni odmor, obra~un minulog rada i stambena problematika kao klju~no pitanje za zaposlene na Univerzitetu. O svim ovim pitanjima detaljne argumente i obrazlo`enja smo dali u pomenutoj studiji. Iznos koji je poslodavac ostao du`an zaposlenima za 2002. godinu je bio u visini jedne prosje~ne neto zarade na Univerzitetu. S obzirom da za 2003. i 2004. godinu neke stavke nijesu ispla}ivane ti su dugovi jo{ narasli.

Prema važećem OKU i PKU za Univerzitet Crne Gore zaposlenima na Univerzitetu, a njih će sa institutima biti 1200, za naknde zarada, druga primanja i ostale obaveze poslodavca u 2005. godini treba izdvojiti oko 950.000 €. Kada se tome dodaju neizmirene obaveze iz predhodnih godina onda je jasno o kolikim srdestvima je riječ. Iz budzeta za 2005. godinu treba obezbijediti isplatu zarada, poreza i doprinosa koji zajedno čine više od 80% svih sredstava. Ranije nagomilani dugovi moraju se isplatiti isto kao i tekuće obaveze po osnovu naknada i drugih primanja. Za sada se ne zna način finansiranja tri instituta koji su od 1. januara na budžetu Univerziteta, a sredstva za njihov rad nijesu posebno predviđena u budžetu za narednu godinu. To dodatno usložnjava funkcionisanje Univerziteta.

Kao što se iz izloženog vidi, gotovo sva sredstva predviđena budžetom, Univerzitet je obavezan da isplati zaposlenima. Univerzitetu je ove godine upla}eno 1.3 mil € manje sredstava nego za 2003. a za 2005. godinu, prema predlogu, budžet će biti tanji za dodatnih 1.5 mil €. Postavlja se pitanje zašto se budžet Univerziteta poslednjih nekoliko godina stalno smanjuje. Posebno je to izraženo u odnosu na ostale nivoe obrazovanja u Crnoj Gori, a što i resorni ministar, u nedavnoj izjavi objašnjava: - Prosvjeta je najbolje prošla i kada se govori o predlogu budžeta za narednu godinu, jer su svi ostali korisnici imali veća smanjenja. Riječju, prosvjeti nije do kraja dobro, ali nije ni najgore - tvrdi Backović i dodaje: Budžet je u nominalnom iznosu ostao skoro isti. Problem je u tome što je budžet Univerziteta smanjen za milion i po. To, prilikom prvog rebalansa budžeta treba ozbiljno razmotriti i ispraviti da se ne bi dovelo u pitanje funkcionisanje Univerziteta i naredne godine smanjio broj upisanih studenata.

Zar Univerzitet nije dio obrazovnog sistema u Crnoj Gori? Kako se moglo desiti da Vlada napravi podjele među zaposlenima u obrazovanju i milion i po sredstava Univerziteta negdje prelije.

Transformacija studijskih programa u skladu sa „Bolonjskom deklaracijom” univerzitetske nastavnike i njihove saradnike obavezuje na znatno više posla i sasvim drugačiji sistem rada od dosadašnjeg. Ako se ima u vidu činjenica da je Univerzitet ove godine upisao za 50 % više studenata koji se školuju iz budžeta i otvorio tri nova studijska programa, sigurno je da će biti veoma teško raditi i istrajavati na započetim reformama sa ovako smanjenim sredstvima. Kako sa smanjenim sredstvima stvoriti uslove da mladi, talentovani, stručnjaci ostanu da se bave naukom i nastavom bez opterećenja kako će platiti kiriju? Neko mora biti odgovoran ukoliko se nastavi, za Crnu Goru nedopustivo, da se oni koji prednjače znanjem malo-pomalo pridružuju koloni za odlazak tamo gdje neće savladavati vještinu sastavljanja od prvog do prvog?

Ministar finansija Igor Lukšić, kada je riječ o sredstvima koja su namijenjena za djelatnosti koje finansira država, ponaša se kao da je ministar finansija vrtića, osnovnih i sredenjih škola. Obećava im isplatu svih dugovanja do kraja godine i redovno servisiranje naknada zarade i drugih primanja u narednoj godini. Nameće se pitanje zašto ministar finansija ne vodi istu brigu za sve zaposlene koji zaradu dobijaju iz Budžeta. Njih je više od 32.000. Da li je Vlada svima njima poslodavac. Ako jeste zašto im uskraćuje mnoga prava iz kolektivnog ugovora i vrši selekciju. Nije poznato da jedan poslodavac ima različite aršine prema zaposlenima. Znamo čemu to vodi. Kada će i hoće li uopšte biti para za neizmirene obaveze zaposlenim u djelatnostima čiji su se sindikati opredijelili da putem pregovaranja ostvaruju svoja prava iz kolektivnih ugovora. Izgleda da se u sistemu u kojem živimo jedino pritiskom, protestom ili štrajkom može neko primorati da ispuni ugovorom garantovano pravo.

- Predlažem da se što prije potpiše granski kolektivni ugovor za zaposlene u prosvjeti. Da se u njemu nađe povećanje koeficijenata od 10 odsto, uz ogradu da će se ono postepeno realizovati, u skladu sa mogućnostima budžeta i postignutim uštedama, tokom naredne godine izjavio je nedavno ministar finansija i posebno naglasio - Povišica odmah znači zatvaranje škola ili otkaz za hiljadu ljudi. Kako da se u predlog povjeruje kada se povećanje zarada obećano prije dvije godine još nije realizovalo. Predlog nije realan. Dobro znamo da će sredstva od ušteda biti utrošena na izmirenje dugova, tako da za povećanje zarada neće biti para.

Ono što dodatno zabrinjava je Vladin prijedlog Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o radu gdje se u članu 7 predviđa da će se do zaključivanja granskih kolektivnih ugovora i kolektivnih ugovora kod poslodavaca u odnosu na naknade zarada i druga primanja zaposlenih, primjenjivati odredbe Opšteg kolektivnog ugovora. To znači da Vlada RCG, zaposlenima u djelatnostima u kojima je ona poslodavac, uskraćuje prava koja su bila sadržana u granskim kolektivnim ugovorima. Ako se ima u vidu da su naknade zarada i druga primanja u znatno manjem obimu prdviđena OKU nego GKU onda je jasno da je interes Vlade da odugovlači sa potpisivanjem ugovora. Riječ je o značajnim sredstvima. Da li će se, zapravo, kolektivni ugovori za pomenute djelatnosti ikada potpisati? Da podsjetim, Privredna komora potpisala je 11 Granskih kolektivnih ugovora sa ovlašćenim sindikatima. Dakle, ostali su samo sindikati djelatnosti čiji je poslodavac Vlada.

SUCG će, u cilju dobijanja odgovora na pomenuto pitanje, inicirati sastanak predsjednika sindikata djelatnosti kojima je država poslodavac i resornih ministara.

Budžet za 2005. godinu kao što je već najavljeno, ukida naknade za prevoz, zimnicu, stanovanje, privremene i povremene poslove zaposlenima u obrazovanju. Naknada za topli obrok biće u mjesečnom iznosu od 25 €. Ono što je sporno, a o čemu se malo zna, je iznos sredstava predviđen za naknadu za regres. Za 11.559 zaposlenih u vrtićima, osnovnim i srednjim školama Budžetom je predviđeno 174.632,85 € ili samo 15,10 € po zaposlenom. Da li je u pitanju greška pa se jedna nula neđe zagubila ili je nešto drugo u pitanju treba pitati resornog ministra. Postavlja se pitanje kako je minus od 1.559.217,20 € prošao sve kontrole pa čaki i MMF. Ako je sve u cenat predviđeno Budžetom odakle će se ta sredstva nadoknaditi. Ostaje nada da ćemo svi naredne godine primiti regres u iznosu od 150 € kao i ove godine.

Srednja vrijednost koju zemlje OECD izdvajaju za obrazovanje 5,6 procenata nacionalnog dohotka. Prema predlogu budžeta za narednu godinu i planiranom nacionalnom dohotku u Crnoj Gori je taj iznos predviđen na 6,25 odsto ukupnog nacionalnog dohotka. Prema nedavno usvojenom predlogu budžeta za 2005. godinu za obrazovanje je planiran iznos od 86.586.850 eura, od toga 10 miliona ide Univerzitetu, milion i po manje nego prošle godine izjavio je prije neki dan resorni ministar. Da malo pojasnimo ovo izdvajanje. Bruto domaći proizvod (BDP) za 2005. godinu projektovan je u iznosu od 1.580 mil.€ što znači da je za obrazovanje izdvojeno 5.486% BDP, a to je nešto manje nego što zemlje OECD-a izdvajaju za obrazovanje. Da li je nacionalni dohodak ili BDP ekvivalent za poređenje, ostaje da se vidi.

Bruto domaći proizvod (BDP) za 2005. godinu projektovan je u iznosu od 1.580 mil.€, tako da je nominalni rast u poređenju sa 2004.godinom na nivou od 7.12 %. Učešće zarada i ostalih primanja u bruto domaćem proizvodu, koje se isplaćuju iz Budžeta Republike Crne Gore planirano je na nivou od 11.01 % BDP. Planirani nivo zarada i ostalih primanja u 2005.godini nije povećan u odnosu na planirani nivo ovih izdataka u 2004.godini, što je uslovilo relativni pad učešća zarada u odnosu na plan za 2004. godinu. To zapravo znači da će svaki rast cijena (planirani 3,2%) i inflacija direktno uticati na standard zaposlenih. Važno je samo da se javna potrošnja (planirana 45.95% BDP) dovede u granicama prihvatljivim za MMF i Svjetsku banku, a za kvalitet života koga je sad briga. Pošto je u strukturi izdataka najviše učešće sredstava za zarade, za Vladu je bilo najlakše da ne dozvoli bilo kakvo povećanje zarada i na taj način smanji javnu potrošnju. Možemo da trošimo samo ono što imamo, budžet je strogo limitiran, platni fond se ne može probiti, drugačije ponašanje je rizik u koji ne smijemo da uđemo saopštava ministar finansija. Kao da se javna potrošnja ne može smanjiti na račun drugih izdataka ili povećanjem prihoda oživljavanjem proizvodnje i otvaranjem novi radnih mjesta.

Krajem septembra ministar finansija Igor Lukšić najavio je donošenje Zakona o zaradama državnih funkcionera čime bi se «neprijatno niske plate» funkcionera značajno povećale, što je neophodno nakon usvajanja Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika. Kasnije, početkom decembra, saopštio je da za taj Zakon nema para i da prvo treba definisati koje su to strukture i ljudi koje treba motivisati povećanjem koeficijenata. Ostaje nejasno kako će ministri, čiji koeficijent iznosi 6.75, imati manje plate od svojih pomoćnika. Njima je određen koeficijent 7.10 Zakonom o zaradama državnih službenika i namještenika koji stupa na snagu 01. januara 2005. Odakle sredstva za primjenu tog zakona? Naravno da će Vlada naći načina i sredstava da funkcioneri i poslanici budu bolje plaćeni. Da je to pitanje Zakonom uređeno to bi značilo da bi se zarada redovnog profesora morala povećati isto kao i ministru. Naravno, svima ostalim na Univerzitetu morali bi se povećati koeficijenti jer su oni međusobno vezani. - U svakom slučaju, po osnovu usvojenog Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika nužno je izvršiti usaglašavanje koeficijenata za obavljanje određenih poslova iz razloga zaključivanja GKU u ostalim oblastima vanprivrede - nedavno izjavio pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja Željko Vuković. Da li je ova njegova izjava u suprotnosti sa izjavom ministra finansija ostaje da se vidi. Ukoliko bi se ona primijenila plate na Univerzitetu morale bi se povećati. Pošto je Budžet Univerzitetu smanjen za 1.5 mil. € ostaje nejasno je od kojih para bi se to realizovalo. Ili bolje rečeno: Sve je jasno da ništa nije jasno.